Sažetak- danas je normalno da djeca igraju video igre, kao
sastavni dio odrastanja i formiranja svoje li?nosti. U zavisnosti od osobnosti
djeteta, odnosno osobe, koja je uklju?ena u proces igranja video igara, zavisi
u kolikoj mjeri I kako ?e odre?ene video igrice utjecati na mentalno zdravlje
“igra?a”. Korištenje nasilja u video igrama, dovodi do promjene ponašanja u
stvarnosti I na neki na?in stvara se destruktivna osoba. Spas od uništenja
neophodno je potražiti, kako bi omogu?ili normalno razvijanje li?nosti I
karaktera, odnosno kako bi uživali u svim stvarima realnog života- realnosti.

Klju?ne rije?i- video igra, nasilje, zavisnost, osobnost,
lije?enje     

 

VIDEO IGRE

Otkako su video igre kreirane I po?ele da se koriste, mi
raspravljamo o vrsti sadržaja  koji jeste
ili nije prihvatljiv za djecu i mlade. Sa djecom je potrebno razgovarati, kako
bi uo?ili razliku izme?u izmišljenog  i
stvarnog. Potrebno im je predstaviti kakve vrste video igara postoje I  saznati šta je ono što ih interesuje. Video
igre su s razlogom podijeljene prema starosnoj skupini igra?a, I na takav na?in
je  mogu?e djelimi?no sprovoditi nadzor
nad korištenjem odgovaraju?e igre prema preporu?enom uzrastu djeteta.

Istraživanja su dovela do zaklju?ka  da su djeca koja igraju video igre namjenjene
odraslima odnosno starijoj dobnoj skupini od starne dobi djeteta,podložnija
vršnja?kom nasilju i nasilnom ponašanju. Me?utim, ne mogu samo video igre biti uzrok
tome. Postoji vjerovatno?a da su djeca oponašala neke dijeove  video igre u stvarnom životu. Nije još sa
aspekta nauke, potvr?eno  da su razni mediji,
video igre, televizija ili filmovi razlog za iznenadne psihi?ke promjene koje
se mogu uo?iti u ponašanju djeteta, mada su te promjene uo?ljive I s razlogom
se istražuju. Obavljena su razna testiranja, a da se prije toga nisu utvrdili
faktori koji se ti?u eventualnih odstupanja u ponašanju djeteta prije nego što
je po?elo da se bavi odre?enom video igrom. Uostalom, video igre su napravljene
tako da ih dijete igra odre?eni vremenski period u toku dana, i potom nastavi
dalje bave?i se svakodnevnim obavezama i aktivnostima. Ništa što je pretjerano
ne može biti dobro, pa je potrebno ograni?iti djeci vrijeme koje provode ispred
kompjutera.

Ukoliko primjetimo da je  dijete
po?elo da imitira sve ono što je vidjelo u nekoj video igri, neophodno je
obaviti  razgovor sa djetetom. Kao što je
ve? istaknuto, diskutovanje o dešavanjima koja se mogu vidjeti u video igri
koju dijete igra (bila ona relano ostvariva ili ne) je osnovna i glavna stvar
koja  može pomo?i da se u svijesti djeteta
razdvoji ono što je stvarno, a šta nije.

ZAVISNOST-NASILJE

Konstatacija da video igre izazivaju nasilje, postala
je medijski propra?ena u aprilu 1999.  Godine,  nakon masakra u srednjoj školi “Columbine”, u
Koloradu, gdje je stradalo 15 ljudi, uklju?uju?i i napada?e. Najve?i ovakav
slu?aj se,  dogodio u Norveškoj 2011.
godine – kada je Anders Breivik usmrtio 84 osobe, a posljednja
velika tragedija koja se povezuje sa video igrama, jeste ona iz ameri?kog
gradi?a Newtowna, gdje je Adam Lanza ubio 26 ljudi od kojih su ve?ina bili djeca.

Svi ovi doga?aji su, naravno, bili tema broj jedan
svih svjetskih medija. Utrkuju?i se za svoj dio publiciteta i profita od ovih
tragedija, mediji su iznosili više podataka o samim ubicama nego o žrtvama,
stvaraju?i tako od zlo?ina pravu medijsku šaradu. Me?u svim tim podacima,
osim gomile mentalnih problema, mediji su pisali i kako su svi po?inioci ovih
djela igrali video igrice. Naj?eš?e od njih su Doom, Call of Duty i Grand theft
Auto.

Video igre dokazan su uzrok nekoliko dokumentovanih smrti.
Južnokorejac Li Song Sop umro je poslije pedeseto?asovnog igranja „Warcrafta”, Kinez Ksu Jan je
izdržao petnaest dana, a dvadesetogodišnji Indijac je opstao tri mjeseca. Nisu postali
nasilni, ali su
svoju ovisnost platili životom.

Prva kontroverzna video igra nastala je
1976. godine i zvala se „Pedestrian”  – pješak. Poenta igre
je vožnja u kolima i gaženje pješaka. Da bi igra postala zanimljivija, pješaci su zamijenjeni zombijima i
tako je nastala nova ivideo igra- „Death Race”. Sa dodatkom ve?eg izbora
naoružanja nastaje I igra „Grand teft auto” . Ve?ina mladih do sada je igraju?i
pomenute video igre imala iskustva sa policajcima i ubijanjem , gaženjem I
uništavanjem materijalnih dobara I ljudskih života. Naravno, sli?ne teme se
protežu I kroz igre “San Andrea” i “Counter”.

Kako definisati I re?i koje su video igre nasilne a
koje ne? Po mišljenju profesora Fergusona, igre se uopšte ne mogu dijeliti na
nasilne i nenasilne jer ideja o tome šta se vodi kao nasilje, a šta ne vodi –
zavisi od samih igra?a, a svaki igra?, kao i svi ostali, ima druga?iju
predstavu o tome šta je nasilje.
Zavisnost od video igara ostaje kao jedna jaka forma psihološke zavisnosti,
povezana sa pretjeranom
upotrebom kompjutera i interneta. To je poreme?aj kontrole impulsa, a njegovi
simptomi su: prezauzetost, tolerancija za igranje, nesposobnost za kontrolu,
povla?enje od igranja i potpuna iracionalnost u opravdavanju svojih postupaka.

U igrama gde se osvaja
teritorija, po jednoj studiji Stanforda, ve?u stopu zavisnosti imaju žene, mada
dio mozga
zadužen za sre?u i nagradu ja?e radi kod muškaraca. Uzrok za nastajanje zavisnost
treba tražiti u neskladu drušva, depresiji i raznim fobijama koje vladaju u
društvu.

Jedan od istraživa?a zavisnosti od video igara, tvrdi da svi korisnici video
igara bježe?i od realnosti nastoje kreirati novu li?nost I na taj na?in
ostvariti svoje “fantazije” I živjeti onako kako smatraju da im odgovara. Prema
njegovim saznanjima zavisnost od igara treba tretirati kao svakui drugi
zavisnost bilo da je u pitanju alkoholizam, droga, kocka…

Za­vi­snost  neodre?uje
broj sa­ti pro­ve­de­n u igra­nju igri­ce ve? kontinuirano po­ve­?a­nje bro­ja
sa­ti provedenih u igri i saznanju da osta­le vrste ak­tiv­no­sti kao što su
ško­la, sport i dru­že­nje sa vr­šnja­ci­ma izostaju, ili jednostavno se ne provode,
 zbog igra­nja igri­ca. Na taj na?in
strada emotivni I društveni život.

Tako?e, treba
ista?i da broj zavisnika od video igrica raste ra­ste ot­ka­da su se na tr­ži­štu
pojavili an­dro­id te­le­fo­ni, jer su video igre dostupne I na telefonima.
Nekad je za igra­nje bio po­tre­ban ra?unar. Tada su ro­di­te­lji ima­li ve­?u
kon­tro­lu nad dje?­jim po­na­ša­njem jer su ra?unar  mogli iznijeti iz sobe, odnosno imali su
kontrolu nad pristupom I na?inom korištenja ra?unara.

 

LIJE?ENJE

Svjet­ska
zdrav­stve­na or­ga­ni­za­ci­ja kla­si­fi­ko­va­la je za­vi­snost od kom­pju­ter­skih
iga­ra kao bo­lest,
Bolesti zavisnosti su
bolesti koje se uspešno le?e. Kao i kod drugih bolesti, lije?enje je efikasnije
što se tretman zapo?ne ranije.

Bez obzira koliko porodica želi
da ima pored sebe zdravu osobu lije?enje zavisnika nije mogu?e ukoliko oni sami
ne pokažu motivaciju  za lije?enjem!

Da bi se zavisnik motivisao I
zapo?eo sa lije?enjem potrebno je

Priznati problemPodsticati odgovornost i ne prihvatati
zavisnikov na?in životaUklju?ivanje šire mreže (porodica,
prijatelji) u proces motivacijePrenositi ljubav i empatiju

Prvi korak da se pomogne zavisniku je da 
shvati da ima problem zavisnosti. Tako?e I porodica mora razumjeti
zavisnost. Potrebno je razgovarati o pozitivnim stvarima I držati se konkretnih
tema.Što bolje se informisati o vrsti zavisnosti. Potrebno je ?vrsto se držati
ciljeva I onoga što je neophodo da se radi

Kao drugo, bolji rezultati se mogu o?ekivati
ukoliko porodica ne podržava zavisnikov na?in života. Cilj je da se zavisnik
suo?i sa posljedicama svog ponašanja i zapita da li je to korisno za njegov
život kao i za sredinu koja ga okružuje.

Ukoliko je neophodno, u razgovore treba
uklju?iti iširu porodicu i prijatelje koji su spremni da izraze ljubav i
zabrinutost za zavisnika i na taj na?in dopru do njegove svijesti o
neophodnosti zašpo?injanja procesa izlje?enja.

U svim pokušajima
da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne treba zaboraviti i
ispoljavanje  ljubavi i empatije. Kako
zavisnik  ?ini napredak, neophodno ga je
pohvaliti i ohrabriti za dalje korake – le?enje.

U
lije?enju raznih  zavisnosti pa I
zavisnosti od video igara, primarni cilj je apstinencija I promjena stila
života. To ?e dovesti do poboljšanja psihi?kog I tjelesnog zdravlja, a samim
tim I popravljanja drugih posljedica. Ukoliko se ne pridržava pravila
lije?enja, posljedica je neminovna u vidu vra?anja zavisnosti. Istrajnoš?u I
disciplinom zavisniku treba oduzeti mogu?nost manipulisanja ljudima u svom
okruženju, jer samo na taj na?in mogu?e je izlje?enje

 

 

IV
Zaklju?ak

Video igre
nemaju mo? da promijene karakter i ponašanje djeteta preko no?i. Dijete sa
mogu?im problemom zavisnosti  ispoljava
znake ovakvog ponašanja mnogo prije po?etka igranja nasilnih video
igara. Ipak nasilje u video igrama samo ubrzava process promjene ponašanja

Ljudi mogu postati zavisni od bilo ?ega. Ono što ?ini da se naše tijelo i um
osje?aju zadovoljno, tjera nas da se tome ponovo vra?amo. Sigurno je da droge i
video igre nisu ista stvar, ali zavisnost se manifestuje na isti na?in.

Ukoliko se prepozna I prizna, zavisnost je izlje?iva.